Talijanski kartograf Lasor a Varea (Raffaello Savonarola) objavio je ovu bakroreznu vedutu Skradina u svom djelu “Universus Terrarum Orbis Scriptorum Calamo Delienatus” 1713. godine. Uz dio latinskog teksta iznad karte, ispod donjeg ruba vedute nalazi se atribucija izvornika u kojem je objavljena: Univers. Terr. Orbis Tom II, potom ppp 2 kao vjerojatna paginacija i zapis 9. mil. Sama veduta prikazuje dobro fortificirani osmanski Skradin, pojedinačno individualiziranih građevina i čvrstih bedema prema moru. Vrhove istaknutih zgrada krasi simbol polumjeseca. Isti su simboli i u nekim naseljima u unutrašnjosti. Osmanska prisutnost i devastacije bili su važna opomena Mlečanima pa su kontinuirano ucrtavali simbole tuđinske vlasti na Skradinu kao važnom prometnom čvorištu. U luci se nalazi veći broj plovila. Na uzvisini u drugom planu nalaze se ruševni ostaci kaštela. Naslov se nalazi ispod gornjeg ruba karte. Ulančani orografski sadržaj u unutrašnjosti iskazan je shematiziranim krtičnjacima. Zbog preuzimanja starijih predložaka, među kojima se posebno oslanjao na rad Martina Rote, ovaj je Savonarolin rad izuzetno sličan Francovoj istoimenoj veduti iz 1579. te Rosaccijevoj iz 1606. godine.