Hrvatski Deutsch English
Home Strucnjaci Josip Faricic

Collectio Felbar: vrijedna riznica kartografske baštine

Collectio Felbar: vrijedna riznica kartografske baštine

Grafička vizualizacija geografske stvarnosti izazov je s kojim su se kartografi susretali još od staroga vijeka i s njim su se nosili s različitim uspjehom. Stare karte zrcale geografske spoznaje o prostoru prikazivanja, kartografske postupke i tehnike te namjeru njihova autora ili ustanova koje su naručile i/ili organizirale njihovu izradu. Svaka je karta stoga složeni misaoni konstrukt u kojemu se geografska stvarnost isprepliće s elementima tradicionalnih slika u kojima prevladavaju reminiscencije na starija razdoblja, a nisu rijetki ni snažni uplivi političkih aspiracija. Prostorno kolažiranje na temelju izvora rekonstruirane ali i legendama obojane prošlosti, poznate sadašnjosti i moguće (priželjkivane) budućnosti rezultiralo je nerijetko čudesnim ishodima upitne edukativne te različite društvene i gospodarske utilitarne svrhovitosti. Interpretacija takvih karata je izazov s kojim se nije lako nositi i zbog toga je teško donijeti zaključke koji bi bili nedvojbeni i definitivni. Naime, na mnogim je kartama teško razdvojiti sadržaje koji bi mogli nedvojbeno ukazivati na obujam i kvalitetu znanja i prikazanom prostoru, od onih koji su interpolirani s različitim drugim nakanama i u kojima se kriju neznanje, prikrivanje, namjerno prikrivanje i izobličavanje. Bez obzira na te poteškoće u dekodiranju starih karata one su izuzetno važan izvor za rekonstrukciju prostornih odnosa među geografskim objektima, stvarnima i izmišljenima, s većim ili manjim uspjehom grafički prikazanima, te faktografski jednostavnima ili simbolikom obogaćenima.



Stare se karte čuvaju na različitim mjestima, na različite načine i s različitim svrhama. Bilo da su dio službene dokumentacije o prostoru prikazivanja i s pratećim spisima čine funkcionalne cjeline od trenutka nastanka, bilo da se tretiraju kao privlačni artefakti povijesnoga likovnog izričaja, bilo da su dio specijaliziranih zbirki popunjavanih sustavnom kolekcijom kartografskih ostvarenja bez obzira na to gdje su i kada su ona nastala, stare rukopisne i tiskane karte s pravom izazivaju pozornost široke zajednice. S globusima su najčešći reprezenti i simboli geografskih znanja koji promatrača ili istraživača uvode u svijet minulih vremena pokazujući prostor različitih zbivanja u prošlosti ili doživljaj prostora u nekom povijesnom razdoblju ili čak trenutku. Stoga su kompleksan objekt istraživanja i predmet interesa od onih koji ih žele posjedovati, više ili manje svjesni njihova značenja s geografskog, povijesnog i umjetničkog motrišta, do onih koji ih žele sustavno istraživati bez obzira na njihov organizacijski i pravni status unutar privatnoga, arhivističkog, muzeološkog i knjižničarskog sustava kojemu pripadaju. Nerijetko su upravo privatne zbirke bogate dragocjenim starim kartama pa čine mjesta susreta njihovih vlasnika i znanstvenika. Ti susreti rezultiraju obostranim dobrobitima: osoba koja posjeduje kartu od znanstvenika spoznaje njezinu vrijednost s obzirom na domete geodetskih znanja i tehnologija, geografski sadržaj i neki važan događaj ili osobu uz koju je ta karta povezana, dok znanstvenici kod privatnih vlasnika često pronalaze karte koje su jedinstvene ili rijetke a k tome izvori na kojima je moguće temeljiti različita istraživanja u okrilju geografije, geodezije, povijesti, povijesti umjetnosti, jezikoslovlja i mnogih drugih znanstvenih disciplina. Karte u privatnom vlasništvu najčešće mogu biti dio starijega obiteljskog nasljeđa ili dio kolekcije do koje se dolazi na tržištu umjetnina, na kojemu je posebno „živahno“ i u svijetu vrlo razvijeno ono na kojemu postoji mogućnost prodati i kupiti stare karte. Jedna od recentnijih, a kvantitetom i kvalitetom najistaknutijih privatnih kolekcija starih karata s prikazima današnje Hrvatske i susjednih zemalja u rasponu od 16. stoljeća do sredine 19. stoljeća je ona koju posjeduje Ewald Felbar iz Austrije. On je, radeći u hrvatskim zastupništvima velikih austrijskih bankarskih i osiguravajućih tvrtki, razvio posebnu ljubav prema Hrvatskoj, prema ljudima i krajolicima koji održavaju višestoljetan odnos čovjeka i prirode na dodiru Jadrana, Dinarida i Panonije. Vjetrovi iz različitih europskih središta donijeli su na hrvatski prostor aerosol mediteranske i srednjoeuropske kulture, prožimajući domaće i strano ozračje u kojemu se živi i djeluje u raskošnom ambijentu velike bioraznolikosti i mnogih elemenata kulturne baštine.


Uvid u hrvatske povijesne krajolike na osobit se način ostvaruje putem starih karata. To je zacijelo potaklo gospodina Felbara da se u predahu od mnogih poslovnih obaveza, upusti u potragu za ranonovovjekovnim kartografskim prikazima i knjigama u kojima je prikazano i opisano iskustvo dodira s hrvatskim prostorom koji je više stoljeća bio fragmentiran među europskim silama. Bio je višestruko pograničje – na marginama u odnosu na društveno-gospodarske jezgre imperijalnih sustava i na poprištima njihovih permanentnih konfrontacija. Percepcija hrvatskoga prostora u europskim kartografskim središtima bila je pod snažnim utjecajem habsburško-mletačko-osmanlijskih sukoba koji su potakli tektonske političko-geografske promjene. Perspektive i nakane vanjskih političkih elita u kontekstu tih zbivanja umnogome su utjecale na dubinu i širinu uvida u geografska obilježja Hrvatske.


Mnogi su se europski kartografi između 1500. i 1800. godine okušali u prikazivanju prostora koji je u osnovnim crtama bio poznat u okvirima Ptolemejeva imaginarija Pete karte Europe. Ipak, sve do Ivana Lučića kontaktni jadransko-dinaridsko-podunavski prostor nastanjen hrvatskim etničkim korpusom u europskoj kartografiji nije tretiran, a nije bio ni prikazivan kao jedna geografska cjelina. Različiti dijelovi Hrvatske bili su prikazivani na više vrsta karata s obzirom na način izrade, vrstu, mjerilo, prostorni obuhvat, ali i politički i kulturni areal u kojemu su nastale. Dok su Venecija, Beč i Rim bili primarna kartografska središta u kojima je izvorno oblikovana i na kartama vizualizirana geografska slika pojedinih hrvatskih regija, druge su europske kartografske metropole (primjerice Pariz i Amsterdam) bile sekundarna središta u kojima je kompiliran sadržaj talijanskih i austrijskih karata. Pri tome su preuzimani obrasci (primjerice, u pogledu geografskih imena) koji su za potrebe prikaza većih prostora (Jadrana, Podunavlja, habsburško-osmanlijskog ratišta i sl.) agregirani u estetski dotjerane, ali funkcionalno nekonzistentne mozaike. Na više od 400 takvih karata iz Felbarove kolekcije moguće je pratiti postupnu kristalizaciju geografske slike o Hrvatskoj koja je s obzirom na bogatstvo sadržaja i jasnoću kartografskog izražavanja bivala sve bolja.


U Felbarovoj kolekciji glavninu starih karata čine tiskane karte koje su nastale prije sustavnih geodetskih izmjera. Takve karte u sitnom mjerilu i s visokim stupnjem kartografske generalizacije omogućavale su samo opći uvid u osnovne elemente geografske stvarnosti, ponajprije reljef, vode i naselja, a znatno rjeđe biljni pokrov i prometnice. Obasjani svjetlom i stoga kvalitetnije prikazivani bili su oni dijelovi današnje Hrvatske koji su bili snažnije integrirani u zapadnoeuropske političke i gospodarske sustave, poput uskoga jadranskog pojasa i sjeverozapadne Hrvatske, dok su u sjeni i stoga oskudnije prikazivani dalmatinsko zaobalje, Lika, Slavonija i druge regije koje su bile dulje pod osmanlijskom upravom.


U tom su razdoblju geografskim podatcima bile bogatije rukopisne karte manjih prostornih cjelina koje su nastale u domaćim mjerničkim radionicama i vojnim stožerima na temelju topografskih opažanja i parcijalnih izmjera s ciljem utvrđivanja zemljišno-posjedovnih odnosa, međudržavnih razgraničenja i vizualizacije značajnih elemenata vojne infrastrukture i drugih relevantnih vojno-geografskih sadržaja. Te karte su pouzdanošću prostornih podataka bile mnoge kvalitetnije od tiskanih karata, ali metodološki i kartografikom nisu bile ujednačene niti su njima bile obuhvaćene cijele regije pa nisu tvorile dijelove funkcionalno smislenog kompozita. K tome, namjena im je bila prostorno ili sektorski lokalizirana i nisu poslužile za izradu geografskih karata s prikazom većeg prostora pa tako njihov sadržaj ostaje skriven u spremištima pismohrana u upravnim i političkim središtima, izvan vidokruga velike europske kartografije. A gotovo sve relevantno što je ta kartografija u pogledu prikazivanja današnje Hrvatske u vrijeme renesanse, manirizma, baroka, rokokoa i klasicizma dala može se pronaći u kartografskoj zbirci E. Felbara.


Ta jedinstvena zbirka usustavljena je i katalogizirana po suvremenim standardima te predstavljena široj javnosti na mrežnim stranicama priređenim na hrvatskom, njemačkom i engleskom jeziku. Uz svaku kartu dani su njezini metapodatci (autor, naslov, mjesto i vrijeme izdanja te izdavač i format karte), kratak opis njezina sadržaja i životopis njezina autora. Znanstvenu i stručnu obradu karata učinile su najistaknutije znanstvenice među hrvatskim povjesničarima kartografije – dr. sc. Mirela Slukan Altić i dr. sc. Dubravka Mlinarić. Njihova je ekspertiza umnogome pridonijela plemenitoj nakani gospodina Felbara da s mnogim ljubiteljima starih karata podijeli te dragocjene kartografske spomenike. Nije izostala ni podrška Hrvatskoga kartografskog društva koje je prepoznalo kulturni i znanstveni značaj Felbarove kolekcije.


Premda na mrežnim stranicama te kolekcije stare karte nisu dane u visokoj rezoluciji koja bi omogućavala pregledavanja i detaljnu interpretaciju njihova sadržaja, potrebno je istaknuti spremnost gospodina Felbara da na upit iz akademske zajednice na korištenje bezuvjetno ustupi svaku kartu u najvišoj rezoluciji. Na taj način on pridonosi razmjeni i diseminaciji znanja o starim kartama i na sebe preuzima ulogu medijatora kulture i znanosti i, na poseban način, suradnji među narodima čije su sudbine stoljećima bile isprepletene i prožimane. Gospodin E. Felbar je svojom kartografskom kolekcijom, vrijednom riznicom kartografske baštine, i plodonosnom komunikacijom sa znanstvenom zajednicom s pravom zaslužio počasni naslov veleposlanika austrijsko-hrvatskoga prijateljstva.

Prof. dr. sc. Josip Faričić
Sveučilište u Zadru, Odjel za geografiju, Zadar
European Academy of Sciences and Arts, Salzburg

Top