Slovenski svećenik isusovac, podrijetlom iz Württemberga, službovao je u Ljubljani kao dekan prvostolnice i Valvazorov učitelj, a 1679. godine je pokrenuo i tiskaru. U spomenutim je uvjetima 1681. tiskao jedan od ključnih radova starije slovenske historiografije, kroniku Kranjske do 1000. godine, kojoj je puno ime bilo Carniola Antiqua et Nova. Antiqua Japydica, Hyperborea, Celtica, Pannonica, Norica, Istica, Carnica, Romana, Vandalica, Gotthica, Langobardica, Slavica, Avarica, Francica. Nova Germanica, Slavica, Francica, Bavarica, Austriaca. Kako je na njegovim ostalim cjelovitim zemljovidima iz istog izdanja radio poznati lokalni geograf i kartograf Vajkard Valvazor, za pretpostaviti je da je također surađivao i na nastanku ovih malih formata. Kao i neke druge kartografije toga vremena, i slovenski kartografi svjesno krajem 17. stoljeća, u sasvim drugim geopolitičkim uvjetima i graničnim podjelama, podsjećaju na slavnu antičku povijest rimskih provincija koje potvrđuju pripadnost zemalja s istočne obala Jadrana zapadnome kulturnome krugu. Autorstvo tih triju karata je u literaturi pripisano Giuseppu Moletiju, a kao navodni suradnik spominje se i Natal Bonifacij Šimenčanin, najvjerojatnije u bakrorezačkom dijelu izrade samih karata. Same su karte nastale 1570-ih godina, a Schönleben ih je potom zbog navedenih pobuda odlučio ponovno tiskati i uključiti u svoju knjigu. Osim toponima i horonima antičko-rimske provenijencije i orografsko-hidrografski sadržaj (krtičnjaci, shematizirane vode) je kartiran u tradiciji koja dijelom odražava Ptolemejsku baštinu, ali i utjecaj sredozemne pomorske kartografije, podsjećajući na način izrade izolara. Prva od tri karte prikazuje prostor Kranjske i Gornje Panonije, od zaljeva Venecije na zapadu do Dunava na sjeveru i Raba na jugoistoku. Zabilježeno je da je ta karta kao Fig. N.I. atribuirana Moletiju, za razliku od druge karte Norika, koja je kao Fig. N.II atribuirana Nicolaiu Donnisu. Prikazuje prostor Kranjske od zaleđa Venecije do zaleđa Cresa (Srepsa), Labina (aluona) i Plomina (fianona) na zapadnoj obali Istre. Zanimljiv je kopneni dio brdovite unutrašnjosti obilježen oronimom Cetius mons.