WEIGEL, JOHANN CHRISTOPH: OSIJEK

Ovaj se list sastoji od dva grafička prikaza smještena u bogato dekoriranim okvirima floralnog i draperijalnog sadržaja. Gornji prikaz je pastoralna scena s trojicom ribara u prirodnom okruženju nizinskog pejzaža koji golim rukama prebiru bogat ulov. Donji dio je minijaturna veduta fortificirane utvrde Osijek, promatrana iz ptičje perspektive. Osim gradskih bedema ističu se crkveni tornjevi. Grad je utvrđen debelim gradskim zidinama i isturenim revelinima u nekoliko nizova, a jedini izlaz iz grada je veliki  i impresivni drveni most prema Dardi. Slavni je most u dužini od osam kilometara dao izgraditi Sulejman Veličanstveni 1566. god., kada se spremao na osvajanje Beča. Prvi segment most, odnosno prilazna cesta iz Osijeka nije jasno vidljiva, ali se razaznaje most preko Drave, sagrađen na lađama. Zahvaljujući mostu Osijek je proživio gospodarski uzlet i bio najznačajniji grad turske Slavonije. Most je 1664. godine zapalio hrvatski ban Nikola Zrinski. Most je u svega 3 mjeseca ponovo sagrađen na novom mjestu. Zbog ponovnih je osmanskih prodora 1685. godine grof Jacob Lesle na čelu austrijske vojske zapalio most s osječke strane, što je odjeknulo  u Europi i rezultiralo nastankom većeg broja njegovih opisa i crteža. Simboli na vrhu lista u obliku tri ribe koje „rigaju“ velike količine vode naglašavaju močvarnost kraja koji karta prikazuje i značenje ekohistorijskih elementa u razvitku Osijeka. Na kartuši u obliku draperije na vrhu lista zapisano je: Ubi propria deserttunda. Kartu je po predlošku E.C. Heissa u bakar urezao Weigel, a objavila kuća Leopolda Voigta.