ROUX, JOSEPH: POREČ
Inventarni broj 500
Naslov u originalu: Port de Parenso
Godina izdavanja: 1764
Mjesto izdavanja i izdavač: Marseille
Format: 12 x 19 cm
Tehnika: Djelomično obojeni bakrorez
Karta prikazuje luku Poreča s batimetrijskim podacima u samoj luci, s otočjem te plićinama ispred poluotoka. Posebno je naglašena vegetacija na otoku sv. Nikole. Plan je dio Rouxovog izdanja Recueil Des Principaux Plans, des Ports, et Rades de la Mer Mediterranée, estraits de ma carte en Douze Feuilles dediee a M.le Duc de Choiseul iz 1764. godine. Spomenute je godine objavljeno prvo i jedino izdanje rijetke zbirke, sastavljene od 170 karata, s prikazima luka na cijelom Sredozemlju. Roux je istražio i za francusku kartografiju kartirao slabije poznate jadranske i istočnosredozemne luke kao vlastiti doprinos uspješnijoj navigaciji prema Levantu. Posebno su dobro zastupljene karte istočnosredozemnih luka, koje su do sredine 18. stoljeća bile rijetke. Kao francuski kraljevski hidrograf (Hidrographe du Roy) Roux je osobitu pažnju polagao plovidbenim podacima, poput preciznog smještaja otočića i školja, kopnenih orijentacijskih markera ili informacijama o dubini podmorja. Na ovom su planu ti podaci izraženi u hvatima (Brasses). Planovi su numerirani, tako da ovaj nosi oznaku P. 66 iznad gornjeg ruba karte. Svaki list ima zasebni naslov i grafičko mjerilo, izraženo u različitim mjernim jedinicama. U ovom slučaju radi se o Toises (hvatima). Na svim kartama ucrtane su ruže vjetrova, a podijeljene su na 16 segmenata. Karta je zarotirana 90 stupnjeva suprotno od kazaljke na satu, što potvrđuje ljiljan u kompasnoj ruži smještenoj na prostoru gradske luke.
ROUX, JOSEPH
ROUX, JOSEPH (1725.-1793.), francuski kartograf i hidrograf, najproduktivniji u drugoj polovici 18. stoljeća. Izrađivao je i navigacijske instrumente. Radio je u Marseilleu, gdje je tiskao, objavljivao i prodavao vlastite karte i nautičke instrumente. Sredinom stoljeća stekao je počasnu titulu kraljevskog hidrografa (Hidrographe du Roy), a 1764. godine objavio seriju od 12 karata Sredozemlja (Carte de la Mediterraneé), a potom i mali atlas, sastavljen od stotinjak planova luka na Sredozemlju. Tijekom cijelog 19. stoljeća pojavljuju se naknadne varijante toga atlasa, svojevrsnog „narodnog atlasa“. Karte prikazuju prostor od Francuske do Italije, najčešće s sljedećom popratnom dedikacijom: Recueil Des Principaux Plans, des Port, et Rades de la Mer Mediterranée, Estraits de ma Carte en Douze Feuilles DEDIEE A MONS.gr.LE DUC DE CHOISEUL Ministre de la guerre et de la Marine gravee avec Privilege du Roy. Tek su rijetke do danas sačuvane tako da su pravi raritet. Posveta se odnosi na Étienna-Françoisa, vojvode od Choiseula, koji je u to vrijeme bio franacuski ministar rata i mornarice. Godine 1764. objavljeno je prvo i jedino rijetko izdanje zbirke sa svih 170 karata, s naslovnicom u rokoko stilu te s prikazima luka širom Sredozemlja. Na kartama su posebno zastupljene bile istočnosredozemne luke, koje su do sredine 18. stoljeća rijetko analizirane na pomorskim kartama i portulanima. Francuska istraživanja Levanta između 1730-ih i 1760-ih poduzimao je u najvećoj mjeri Chambert, a Joseph Roux (sin) uveo je novine 1764. godine. Iste je principe na kartama koristio i Nelson 40 godina kasnije, a razlog je ležao u namjeni karata, koje su trebale služiti upravo moreplovcima. Unatoč popularnosti tog izdanja, Francuzi su zabranili njegovo daljnje umnožavanje 1770-ih. Prema nekim izvorima postojala su tri različite verzije spomenutog atlasa. Prvo je skraćeno izdanje s 66 karata, od kojih je većina prikazuvala lokalitete zapadnog Sredozemlja. Potom je slijedilo službeno izdanje s 121 kartom cijelog Sredozemlja, pri čemu je istočni dio bio predstavljen samo kartama najvažnijih luka i uporišta. Konačno je uslijedilo treće izdanje, odnosno varijanta atlasa koja je uključivala svih 170 karata i bila je namijenjena plovidbi Levantom.
