CAMOCIO, GIOVANNI FRANCESCO: VEDUTA ŠIBENIKA
Inventarni broj 270
Naslov u originalu: Sebenico antiquam[ent]e. Sico detto Citta nobile nella prouincia della Dallmacia locho delli Ill[ustrissi]mi S[igno]ri Veneciani posta sul mare adriatico longhi da Venecia mill[ia] 300
Godina izdavanja: 1571
Mjesto izdavanja i izdavač: Venezia
Format: 16,5 x 22 cm
Tehnika: Bakrorez
Ova veduta prikazuje nam grad Šibenik onako kako ga je nacrtao Šibenčanin Martin Rota Kolunić za znameniti izolar Francesca Camocija koji je pod naslovom “Isole famose, porti, fortezze, e terre maritime sottoposte della serenissima Signoria di Venetia, ad altri Principi Christiani, et al signor Turco, nuoamete poste in luce”objavio 1571. godine. Kolunićeva veduta Šibenika smatra se najvjernijim prikazom nekog hrvatskog grada u razdoblju renesanse. U prvom planu vidimo vješto prikazan kaštel Sv. Nikole te dva manja bastiona koji su kontrolirali ulazak u šibenski kanal. U prikazu grada dominira prikaz utvrde iznad grada (Castelo). Od njega se prema obali spuštaju obrambeni bedemi grada, unutrašnji i vanjski. Zemljište između dvaju bedema slabije je izgrađeno i vjerojatno je služilo kao obradiva površina (plodno zaleđe je u posjedu Turaka!). U gradu se raspoznaje nekoliko karakterističnih šibenskih palača i stolna crkva. Grad se pružao na istok do samostana Sv. Franje. Naglašavajući topografski položaj Šibenika na uzvišenju s dobrim pregledom okolnog terena, te njegovih kaštela, bedema i pomorskih bastiona, stvorio se dojam velike fortifikacijske snage i neosvojivosti Šibenika, kao jedne od ključnih točaka obrane od Turaka.
CAMOCIO, GIOVANNI FRANCESCO
CAMOCIO, GIOVANNI FRANCESCO (Camocius, Camotio, Cametti, Gioan, Joan Francisco) najaktivniji od 1558.-1575., bio je mletački kartograf, nakladnik i trgovac. Godine 1552. je u Veneciji dobio licencu knjižara i izdavača s oznakom Al segno della Pyramide. U njegovoj bakrorezačkoj kartografskoj radionici izrađivale su se karte i vedute koje je potpisivao kao izdavač: apresso ili apud G. F. Camocio cum privilegio. Najplodnije razdoblje njegova djelovanja, od 50-ih do 70-ih godina 16. stoljeća predstavljaju vrhunac, posebno u Italiji, razdoblja izolara. Radi se o detaljnim praktičnim perspektivnim prikazima pojedinih gradova i luka, rađenih pretežno u krupnijem mjerilu i tehnici bakroreza. Ti prikazi akvatorija i otočke unutrašnjosti su, za razliku od ranijih portulana, bili utemeljeni pretežito na terenskom radu. Uz G. Rosaccia, G. Franca i S. Pinargentia Camocio je bio najistaknutiji predstavnik te tradicije. Zanimala ga je istočna obala Jadrana gdje je imao svoje informatore i topografe tako da je izradio više karata hrvatskih zemalja. Njegovi najpoznatiji radovi su Lombardija Atlantic iz 1560., koji je izradio s Forlanijem, Dalmatia i Friuli iz 1563., Isole Famose iz 1563. i 1564., Grčka, Italija i Napulj iz 1566., Venecija iz 1571. i Europa, objavljena 1579. godine. Njegove bakrene ploče preuzeo je Donato Bertelli. U to vrijeme ploče su se preuzimale, nasljeđivale, razmjenivale i kupovale, a podaci s njih također su često razmjenjivani među kartografima i nakladnicima. Najpoznatije su njegove karte naših zemalja Novo dissegno della Dalmatia et Crovatia iz 1566., Istra iz 1569., a potpisuje i izolar odnosno atlas Isole famose, porti, fortezze e terre maritimme… iz 1571. i 1574. godine s većim brojem karata hrvatskih zemalja, premda u njima sve karte nisu nužno njegov rad. Gotovo dvadesetak njegovih karata prikazuje prostor hrvatskoj primorja ili vedute luka, od kojih je osobno potpisao samo dio, koji je najvjerojatnije i sam doradio odnosno dopunio nekim novim podacima. Na osnovu njegovih karata Dalmacije i Istre primjetno je da je za neke krajeve imao kvalitetnije topografske predloške ili podatke, poput Coppove karte Istre iz 1525., dok za druge to nije bio slučaj. Objavljivao je i radove domaćih kartografa, Natala Bonifacija i Martina Rote, od kojih je evidentno i koristio kartografske informacije za vlastite radove. Očigledno je i sam vješto prosuđivao koje podatke će preuzeti, a koje ne, tako što je nastojao ispravljati neke često bilježene i već ustaljene pogreške.
