Kercselich de Corbavia Balthasar Adamus: De Regnis Dalmatiae Croatiae Sclavoniae

Inventarni broj 185

Naslov u originalu: De Regnis Dalmatiae Croatiae Sclavoniae Notitiae praeliminares. Periodis IV. Distinctae

Godina izdavanja: 1769

Mjesto izdavanja i izdavač: Typis demum Antonii jandera, V.C.E.Z. Typographi, Zagabriae

Format: 21 cm x 31,5 cm

Jezik: Latinski

Prvo izdanje. Djelo je tiskano o trošku autora. Popis literature i popis autora korištenih narativnih povijesnih izvora na početku knjige (nakon predgovora). Abecedno kazalo stvari i osoba na kraju knjige. Vinjeta na naslovnici. Pregled političke povijesti Hrvatske do 1606. godine. Autor ističe pravo ugarske krune, odnosno Habsburgovaca, na hrvatske zemlje i susjedna područja. Autor je djelo napisao služeći se bogatom ostavštinom Pavla Rittera Vitezovića, koju mu je predala sama Marija Terezija, kojoj je djelo i posvećeno. Marija Terezija povjerila je autoru još za njegova boravka u Beču da nastavi Vitezovićevu misiju i napiše povijest koja bi branila prava ugarske krune na Hrvatsku, Slavoniju, Dalmaciju, Srviju i Bosnu, je je upravo s tim ciljem povjerila autoru Vitezovićevu ostavštinu. Autor u djelu napominje da ne piše povijest navedenih krajeva, već iznosi bilješke za nekoga tko će se prihvatiti pisanja povijesti. Djelo je podijeljeno na četiri razdoblja - procvat i podanje Rimskog Caarstva, razdoblje vladara hrvatske krvi, razdoblje hercega i ugarskih kraljeva te razdoblje ugarsko-austrijskih vladara. Posebnu vrijednost ima poglavlje Status actualis Sclavoniae Croatiaeque cum ejus accessoriis relatio, koje predstavlja svojevrstan statistički pregled kraljevinske uprave.
Regije: Dalmacija, Hrvatska, Slavonija
Zemljovid: nema

Kercselich de Corbavia, Balthasar Adamus

Baltazar Adam Krčelić (Šenkovec kraj Zaprešića, 5. 2. 1715. - Zagreb, 29. 3. 1778.) - hrvatski povjesničar, teolog i pravnik. Pripadao je nižem plemstvu brdovečkog kraja i katkad nosio pridjevak Krbavski (de Corbavia). U Zagrebu polazio isusovačku gimnaziju od 1722. do 1728., a 1729. prešao je u sjemenište. Kao stipendist Zagrebačkog kaptola u Hrvatskom kolegiju u Beču studirao filozofiju od 1731. do 1734., a od 1734. teologiju te crkveno i građansko pravo u Ugarsko-ilirskom kolegiju u Bologni, gdje je 1738. godine doktorirao teologiju i pravo. Obnašao dunosti prefekta Zagrebačkog sjemeništa, rektora Hrvatskog kolegija u Beču, kanonika zagrebačkog biskupa. Pristaša ideja prosvijećenog apsolutizma. Na zahtjev bečkog dvora sasatavio 1755. godine prijedlog upravne reforme za Hrvatsku. Napisao veći broj povijesnih djela na hrvatskom i latinskom jeziku. Neposredno pred smrt svoje knjige i rukopise darovao knjižnici Kraljevske akademije u Zagrebu, koja je temelj današnjoj Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici.