Adam, Robert: Ruins of the Palace of the Emperor Diocletian at Spalatro in Dalmatia

Prvo izdanje. Prva monografija Dioklecijanove palače, koja donosi njezinu znanstvenu obradu i rekonstrukciju. Od 17. do 19. stoljeća – a posebice u 18. stoljeću – bilo je uobičajeno da mladi pripadnici više klase iz zapadne i sjeverne Europe poduzimaju putovanje– Grand Tour – kako bi upoznali civilizacijska i kulturna dostignuća drugih dijelova Europe. Takva kombinacija obrazovanja i rituala zrelosti smatrala se ključnom za dobivanje statusa pripadnika društvene elite, ali i nužnom za obrazovanje likovnih umjetnika. Naime, u takav se Grand Tour savršeno uklapalo shvaćanje da se bit antičke arhitekture najbolje može spoznati kontemplacijom pred antičkim spomenicima sačuvanim in situ. Predmetna knjiga predstavlja plodove autorova Grand Toura. Posveta engleskom kralju Georgeu III. na str. [III] – IV (To the King), potom, na sedam nenumeriranih stranica, popis pretplatnika (List of Subscribers), koji uključuje i engleskog kralja i kraljicu. Kralj, kraljica, princeza od Walesa, vojvoda od Yorka, princ William i princ Henry nalaze se izdvojeni na početku popisa, dok su ostali pretplatnici navedeni abecedno. Na kraju popisa nalazi se i popis stranih pretplatnika (Foreign Subscribers). Predgovor (Introduction) na str. [1] – 4, u kojem autor daje temeljne postavke klasicističkog stila u arhitekturi, iskazuje svoj interes za privatnu antičku arhitekturu, objašnjava poticaje koji su doveli do ideje da posjeti Split i obradi Dioklecijanovu palaču te ukratko opsuje svoj petotjedni boravak i rad u Splitu. Autor je velik dio svog Grand Toura proveo u Rimu, gdje je – fasciniran Dioklecijanovim termama – otkrio da je Dioklecijanova veličina preporodila ukus u arhitekturi. Kada se toj spoznaji pridoda autorov interes za privatnu antičku arhitekturu (sačuvanu samo fragmentarno), koji autor ističe u predgovoru, logično je da se rodila ideja o posjetu Splitu i Dioklecijanovoj palači. Odmah po dolasku u Rim upoznao je slikara Charlesa Louisa Clérisseaua, vrsnog poznavatelja antičke arhitekture, kojeg će povesti sa sobom u Split. Adam i Clérisseau u Split sa sobom vode još dvojicu crtača – Agostina Bruniasa i Laurenta Benoîta Deweza. U Split stižu preko Venecije krajem srpnja 1757. godine i odmah kreću na posao. Iako ih je zadesila sumnja mletačkih vlasti u špijunažu, ipak su u pet tjedana uspjeli provesti mjerenja, snimanja, manja sondažna arheološka iskopavanja, proučavanja i rekonstrukcije izvornog izgleda palače. Uz objavljeni kraći predgovor, sačuvan je i dulji, neobjavljeni predgovor, u kojem autor detaljnije opisuje njihov boravak u Splitu, piše o gradu i njegovim stanovnicima te osobama koje su mu bile od pomoći kad se pojavila sumnja mletačkih vlasti u špijunažu. Poglavlje A Description of the General Plan of Dioclesian's Palace as Restored (str. [5] – 17) donosi opis autorove varijante izvornog stanja palače. Autor daje svoju interpretaciju palače utemeljenu na terenskom istraživanju te dopunjenu teorijskim znanjem o antičkoj literaturi, rekonstruirajući, na temelju postojećih ostataka, dijelove palače s popriličnom točnošću. Budući da su u to vrijeme podrumi palače bili zatrpani i zbog toga nedostupni za istraživanje, autor se u tim rekonstrukcijama ipak najviše oslanja na svoje poznavanje rimske stambene arhitekture te na tekstove Vitruvija i Plinija, kako i sam navodi u predmetnom poglavlju, što objašnjava njegove greške. Autor je ne samo rekonstruirao formu, već i funkciju dijelova palače, a nazivlje koje je koristio uvriježilo se u literaturi do danas. Poglavlje Explanation of the Plates (str. [19] – 35) daje legende 61 rimskim brojevima numerirane grafike koje se nalaze na 54 lista na kraju knjige. Prikazi na grafikama variraju od velikih veduta grada do detaljnih prikaza dekorativnih elemenata. Vedute Splita i njegovih ambijenata radili su grafičari F. Bartolozzi, F. Zucchi, P. Santini, D. Cunego i drugi, koristeći Clérisseauove predloške, dok su tehničke crteže radili Agostino Brunias i Laurent-Benoît Dewez. Knjiga je doživjela velik uspjeh kako u Velikoj Britaniji, tako i izvan nje – čak i u Sjevernoj Americi. Ona je dokument o jednom spomeniku, ali i svojevrstan priručnik za klasicistički stil, dajući čitatelju model građevine te čitav repertoar njezinih dekorativnih elemenata. Autor je njome dao doprinos ne samo arhitekturi, već i arheologiji, konzervaciji i drugim strukama.