CAMOCIO, GIOVANNI FRANCESCO: KORČULA
Inventarni broj 508
Naslov u originalu: Curzola
Godina izdavanja: 1571
Mjesto izdavanja i izdavač: Venezia
Format: 15,6 x20,3 cm
:
Ovaj izolar je zapravo panoramska karta otoka Korčule promatranog iz ptičje perspektive. Kompasni križnjak u gornjem desnom uglu ukazuje na južnu orijentaciju karte, odnosno indicira da je donji rub karte u pravcu sjevera. Oblik i obrisi otoka teško su prepoznatljivi. Poluotok na kojem se nalazi grad Korčula je neproporcionalno uvečan u odnosu na cijeli otok. To omogućuje da se čitav grad detaljnije prikaže poluvedutom, premda djelomično stiliziranom. Grad Korčula utvrđen je bedemima i kulama, a postoje pristupni ulazi u grad s tri strane. Glavni ulaz u grad (Porta della citta) nalazi se na istoku. Uz pristupni put do južnih vrata grada, na karti iznad gradskih bedema, nalaze se nizovi kuća. U zaleđu grada prikazani su vinogradi i vrtovi građana Korčule. Cijelu sjevernu stranu otoka zauzimaju vinogradi, dok je unutrašnjost otoka bogato pošumljena. Orografija je istaknuta shematiziranim krtičnjacima. U dvijema lukama grada Korčule, s istočne i zapadne strane, označena su gradska brodogradilišta (Squeri). U dnu zapadne luke je crkvica La madona. Priobalni otočići i školji nose talijanska imena (Bobarda, Fornase, Forcha i dr.). Na donjem rubu karte vidljiv je dio poluotoka Pelješca (Sabioncello). U četvrtastoj kartuši nalazi se naziv karte i opis čudesne obrane grada od Osmanlija: Curciola insula et citta nella Dalmatia delli Ill[ustrissi]mi Ven[etia]ni ultim[ament]e assalita da gran parte d’la arm[at]a Turchescha, qual citta quatuq[ue], bene munita di ogni presidio fusse, fu timidam[ent]e dalli homini abbadonata, et dalle donne miraculosam[ent]e diffesa con offesione di nemici. 1571. In Venecia / apreso Gio[vann]i Franc[esc]o Cam[ocio]. Co[n] priuilegio. Autor je obično potpisivao one karte koje je sam osobno dopunio i korigirao, kao što je slučaj s ovom. Oznaka stranice izolara je 17.
CAMOCIO, GIOVANNI FRANCESCO
CAMOCIO, GIOVANNI FRANCESCO (Camocius, Camotio, Cametti, Gioan, Joan Francisco) najaktivniji od 1558.-1575., bio je mletački kartograf, nakladnik i trgovac. Godine 1552. je u Veneciji dobio licencu knjižara i izdavača s oznakom Al segno della Pyramide. U njegovoj bakrorezačkoj kartografskoj radionici izrađivale su se karte i vedute koje je potpisivao kao izdavač: apresso ili apud G. F. Camocio cum privilegio. Najplodnije razdoblje njegova djelovanja, od 50-ih do 70-ih godina 16. stoljeća predstavljaju vrhunac, posebno u Italiji, razdoblja izolara. Radi se o detaljnim praktičnim perspektivnim prikazima pojedinih gradova i luka, rađenih pretežno u krupnijem mjerilu i tehnici bakroreza. Ti prikazi akvatorija i otočke unutrašnjosti su, za razliku od ranijih portulana, bili utemeljeni pretežito na terenskom radu. Uz G. Rosaccia, G. Franca i S. Pinargentia Camocio je bio najistaknutiji predstavnik te tradicije. Zanimala ga je istočna obala Jadrana gdje je imao svoje informatore i topografe tako da je izradio više karata hrvatskih zemalja. Njegovi najpoznatiji radovi su Lombardija Atlantic iz 1560., koji je izradio s Forlanijem, Dalmatia i Friuli iz 1563., Isole Famose iz 1563. i 1564., Grčka, Italija i Napulj iz 1566., Venecija iz 1571. i Europa, objavljena 1579. godine. Njegove bakrene ploče preuzeo je Donato Bertelli. U to vrijeme ploče su se preuzimale, nasljeđivale, razmjenivale i kupovale, a podaci s njih također su često razmjenjivani među kartografima i nakladnicima. Najpoznatije su njegove karte naših zemalja Novo dissegno della Dalmatia et Crovatia iz 1566., Istra iz 1569., a potpisuje i izolar odnosno atlas Isole famose, porti, fortezze e terre maritimme… iz 1571. i 1574. godine s većim brojem karata hrvatskih zemalja, premda u njima sve karte nisu nužno njegov rad. Gotovo dvadesetak njegovih karata prikazuje prostor hrvatskoj primorja ili vedute luka, od kojih je osobno potpisao samo dio, koji je najvjerojatnije i sam doradio odnosno dopunio nekim novim podacima. Na osnovu njegovih karata Dalmacije i Istre primjetno je da je za neke krajeve imao kvalitetnije topografske predloške ili podatke, poput Coppove karte Istre iz 1525., dok za druge to nije bio slučaj. Objavljivao je i radove domaćih kartografa, Natala Bonifacija i Martina Rote, od kojih je evidentno i koristio kartografske informacije za vlastite radove. Očigledno je i sam vješto prosuđivao koje podatke će preuzeti, a koje ne, tako što je nastojao ispravljati neke često bilježene i već ustaljene pogreške.
