VEDUTA DUBROVNIKA

U svom vedutala opremljenom putopisu, a ujedno i peljaru istočnim Jadranom s kraja 16. stoljeća “Viaggio da Venetia a Constantinopoli per Mare, e per Terra…” Rosaccio je uključio i prikaz jedne od najvažnijih utvrda istočnojadranske obale – mletačkog oponenta Dubrovnika (Ragvsi). To je ujedno i razlog da je grad prikazan s vrlo malo detalja. Za prikaze njemu nepoznatih lokaliteta Rosaccio je služio informacijama ili predlošcima lokalnih autora. Na ovoj je veduti Grad čvrsto utvrđen s kopnene i s morske strane te panoramski skiciran prije potresa, čemu svjedoči visoki toranj crkve franjevačkog samostana i bedemi s devet kula. Unutar zidina su dvije gradske četvrti, a prepoznatljivo je i žitno skladište na Rupama. Okolica je shematizirana i bez osobitih detalja, s proizvoljno razasutim krtičnjacima i elementima vegetacije. Radi se o jednom od posljednjih otisaka s bakrene ploče, na kojoj su već vidljive dijagonalne napukline od višekratnog korištenja. Na karti izostaje i ruža vjetrova i kompasni križnjak. Iznad gornjeg ruba karte je ime djela (A Constantinopoli.) i broj stranice 21. Ispod donjeg ruba karte urezan je inicijal F. Sadržaj ove vedute, posebno prikaz luke i lučkih fortifikacija vrlo je sličan kasnijoj Savonarolinoj veduti Grada iz 18. Stoljeća. Nju je kao svojevrstan pregled geografskih saznanja preuzeo od Valegia u 17. Stoljeću, a nastala je kao reakcija na slične radove Forlanija, Zenoija, Bertellija te Braun-Hogenberga. Spomenuta slična karta u zbirci je registrirana pod inventarnim brojem  390.