Karta prikazuje Štajersko vojvodstvo, ali i susjedne Istru i hrvatske zemlje do Zagreba (Agram) na istoku i Primorja na jugoistoku. Daljnje susjedstvo čine dijelovi Bohemije, Ugarske i Tirola. Točkastom linijom označene su zapadne i sjeverne granice Štajerske. Istočna granica ucrtana je na Balatonu (Lac de Balaton). Orografski sadržaj je pojednostavljen i prikazan shematiziranim krtičnjacima, slično kao i vegetacija i hidrografska mreža. Najvažniji gradovi (Villach, Goritia, Triest, Laubac, Wolfperg, Graiz, Rakersperg, Petaw, Cylly, Agram) su ucrtani malim perspektivnim te ujedno šabloniziranim vedutama. Zanimljivost je karte ponavljanje pogreške s Mercatorovih predložaka, a to je ucrtavanje dvostrukih simbola za grad Zagreb (jednom označenog kao Agram, a drugi puta kao Zagabria). U okviru karte je upisana stupanjska mreža, a u donjem desnom uglu barokna kartuša s vjerskim simbolima zaštitnika, putima, floralnim motivima i grafičkim mjerilom izraženim u njemačkim i ugarskim miljama. Karta je sadržajem vrlo slična Sansonovim pola stoljeća starijim kartama, koje su bile znatno preciznije u liniji razgraničenja u Istri između mletačkih i austrijskih posjeda. Na njima je preciznije prikazana i istarska unutrašnjost te obalna linija poluotoka. Slične karte izlaze i kasnije u atlasima Sansonova nasljednika Jaillota sve do 1712. godine, a isti prostor kartografira i Homann. Premda je ova karta bogatija topografijom, deformacije i slabije poznavanje istarskoga kopna na njoj podsjećaju na raniji rad Mercatora iz njegova Atlasa Sive Cosmographiae. Hrvatske zemlje su pojednostavljeno prikazane, dijelom i stoga jer nisu u primarnom fokusu autora, koji ih očito stoga i vrlo površno poznaje. Slična nezainteresiranost za primorske pojaseve poput Istre i priobalja Kvarnera pojačana je i korištenjem loših predložaka, što je bilo posebno vidljivo u konturama Istarskog poluotoka.