HOMANN, JOHANN BAPTIST: KARTA KRANJSKE, ISTRE I SLOVENSKE MARKE

Inventarni broj 257

Naslov u originalu: Tabula Ducatus Carniolae, Windorum Marchiae et Histria ex mente Illustrissimi quondam Liberi Baroni Valvasorii concinnata et exhibita a Joanne Baptista Homanno…

Godina izdavanja: 1716

Mjesto izdavanja i izdavač: Nürnberg

Format: 49 x 58 cm

Ova Homannova karta Kranjske, Istre i Slovenske marke nastala je temeljem karte slovenskog polihistora Janeza Vajkharda Valvasora objavljenoj u Valvasorovoj knjizi «Die Ehre des Hertzogthums Crain» 1689. godine. Homann na svojoj karti označava granice Gornje, Središnje, Unutrašnje i Donje Kranjske, mletačke Istre te Pazinske knežije. Brojnost toponima znatno je veća u području Kranjske koju je Valvasor bolje poznavao, no u području Istre gdje su izostavljeni mnogi važniji gradovi, primjerice Poreč. Veduta koju je Homann otisnuo u gornjem desnom uglu svoje karte također potječe od Valvasora. Na njoj je prikazana Ljubljana, glavni grad Kranjske. U donjem desnom uglu vidimo vedutu Cerniškog jezera. U lijevom donjeg uglu nalazi se naslovna kartuša s bogatim baroknim ilustracijama. Ovaj je primjerak karte osobito je vrijedan jer je osim karte i naslovne kartuše, kolorirana i veduta Ljubljane kao crtež Cerkniškog jezera što na ovoj Homannovoj karti susrećemo vrlo rijetko. Mjerilo karte izraženo je u njemačkim i talijanskim miljama.

HOMANN, JOHANN BAPTIST

JOHANN BAPTIST HOMANN (1663-1724) veliki njemački kartograf i izdavač. Zahvaljujući Homannu, kartografija se u Njemačkoj počinje shvaćati kao samostalna znanstvena disciplina. Homann je surađivao sa svim najpoznatijim znanstvenicima svoga vremena. U razdoblju od 1702. do 1716. urezao je preko 100 karata u tiskarske ploče. U njegovoj radionici izrađeno je preko 600 karta. Njegove karte rijetko nose godinu izdanja, pa ih je teško precizno datirati. Najpoznatija djela Johanna Baptista Homanna su: “Atlas Novus” iz 1707. godine, “Atlas von hundert Charten” iz 1712. i “Grosser Atlas über die ganze Welt” sa 126 karata. Nakon njegove smrti, njegovu radionicu vodili su Michael Franz i Johann Georg Ebersberger pod nazivom Homannianos Heredes (Homannovi nasljednici) sve do početka 19. stoljeća.