Veduta prikazuje popločenu pulsku ulicu sa Zlatnim vratima, poznatima i kao Slavoluk Sergijevaca, u prvom planu. Iz iste je serije i Cassasova veduta Peristila (Inv. br. 472) iz 1802. godine, odnosno vestibula Dioklecijanova hrama (Inv. br. 578). Cassas je sa suradnikom Josephom Lavalleeom izradio bakrorezne akvarele crteža koje je sam Cassas osobno prikupio tijekom putovanja istočnim Sredozemljem i Jadranom 1782. godine. Na temelju tih zapisa je u Parizu objavljen njegov priručnik o antičkim spomenicima i arhitekturi Voyage Pittoresque et Historique de l’Istrie et de la Dalmatie. Grafiku je u bakrenu ploču urezao Jean-Baptiste Réville, što je zapisano ispod donjeg ruba karte, iscrtao ju je Cassas, a s njim je na istom poslu surađivao i Croutelle. Osim arhitekture grada i botaničkih elemenata vidljivih na zidovima Slavoluka, Cassas kao i obično bilježi svakodnevne aktivnosti lokalnih stanovnika u uskoj ulici te njihovu tradicionalnu odjeću. Dijelom je to ruho čak i orijentalne (Morlačke) provenijencije, odnosno kako sam autor navodi u tekstualnom dijelu, na ovom prikazu su objedinjene nošnje Istre i Dalmacije.