Ovu panoramsku vedutu Požege je po predlošku E.C. Heissa u bakar urezao Weigel, a objavila nakladnička radionica Leopolda Voigta. Nalazi se na donjem dijelu lista velikog formata, dok gornji dio lista zauzima pastoralni grafički prikaz zabave s psima u prirodi. Obje grafike uokviruju raskošne floralne kartuše, s elementom sidra i vodenih tokova kojih u požeškom kraju ne manjka. U donjem dijelu je minijaturna veduta utvrđene Požege (Possega) iz poluperspektive, iznad koje na uzvisini dominira također fortificirana utvrda. Osim jakih gradskih bedema ističu se tornjevi i zgrade polukružnih krovova Požege nalik na osmanke građevine. Takav je dokument o osmanskom Požegi vjerodostojan, jer je ona tek 1687. prvi puta oslobođena od osmanske vlasti, a potom 1691. godine drugi puta nakon ponovnog osmanskog međurazdoblja. Prije toga bila je važno sjedište Požeškoga sandžakata. Na kartuši u obliku draperije na vrhu lista zapisano je: Ad dominum rede unt adverso flumine.