Kartografska Zbirka Felbar (Collectio Felbar) je prije nekoliko desetljeća utemeljena i s vremenom minucioznim probirom i kritičkom selekcijom svog utemeljitelja oblikovana kao kolekcija starih povijesnih i geografskih karata i putopisnih djela koja se, uz neke susjedne, u najvećoj mjeri odnose na hrvatske zemlje u prošlosti. Svojim sadržajem i kvalitetom predstavlja jednu od trenutno najvažnijih i najbogatijih privatnih zbirki takvog sadržaja, kako u Hrvatskoj tako i u inozemstvu. Neki od primjeraka iz Zbirke nisu zastupljeni niti u fondovima najvećih nacionalnih arhiva i knjižnica. Karte su hrvatskih zemalja, iz neke od etapa njene duge i turbulentne povijesti, nerijetko rascjepkanog teritorija, kojeg prikazuju u okvirima različitih administrativno-političkih državnih cjelina. Stoga su takve karte prepoznate kao važan dio hrvatske kulturno-povijesne baštine. Kao vjerodostojni izvorni dokumenti one svjedoče o geografskim, geopolitičkim, ekološkim i brojnim drugim promjenama na ovim prostorima. Tijekom mnogih stoljeća izrade karata hrvatskih zemalja te prisutnosti hrvatskih kartografa na europskoj kulturnoj sceni odnosno tržištu potvrđena je pripadnost i jednih i drugih europskome kulturnom krajoliku. Izmjenjivali su se i preklapali različiti utjecaji na karte i kartografe, koji se vrlo lako mogu „očitavati“ na tim starim dokumentima. Pritom je jedno od zanimljivih pitanja na koje karte, kao subjektivni autorski radovi, pružaju djelomičan odgovor, bilo pitanje kako su hrvatske zemlje i Hrvate vidjeli drugi. U traženju odgovora na slična pitanja najvidljiviji su srednjoeuropski utjecaji na koncipiranje i izradu karata. Spomenuti stručni odjeci dopirali su iz kartografskih središta poput Beča ili Budimpešte. Drugi važan smjer utjecaja bio je sa Sredozemlja, pri čemu posebno treba izdvojiti upliv kulturno-intelektualnih ali i političkih ideja iz Rima, Venecije, Napulja ili Genove. Svi ti utjecaji odražavali su se na estetsku i/ili izvedbenu kvalitetu svakog pojedinog primjerka, ali još više na informativnu dimenziju karte kao komunikacijskog medija. Stoga je hrvatska kartografska baština, kako ona pohranjena u nacionalnim institucijama, tako i ona iz privatnih zbirki, sastavni dio svjetske kulture i znanosti, a njen istraživački potencijal vidljiv je posebno ukoliko se karte učine dostupnima javnosti. Upravo na toj dimenziji umrežavanja ideja i kapaciteta u cilju bolje vidljivosti i dostupnosti karata kao povijesnih izvora se u Zbirci Felbar kontinuirano inzistira.
U vrijeme dok drugi vlasnici sličnih osobnih kolekcija vrijedne povijesne građe iz organizacijsko-sigurnosnih ali i osobnih, materijalnih i raznih drugih razloga za čuvanje i brigu o tim vrlo složenim i osjetljivim dokumentima odabiru nacionalne institucije poput arhiva i knjižnica, vlasnik i utemeljitelj Zbirke Felbar se odlučio za dodatnu sistematizaciju građe te osiguravanje njene veće javne dostupnosti zainteresiranim korisnicima. Uz to, on kontinuirano radi i na njenom daljnjem sustavnom nadopunjavanju najkvalitetnijim primjercima do kojih uspijeva doći u brojnim svjetskim antikvarijatima i na aukcijama.
Vođen vlastitim motivima, ali u suradnji s stručnjacima s područja historiografije, bibliotekarstva i povijesne kartografije uspio je do sada prikupiti, uz pomoć eksperata obraditi i katalogizirati te učiniti dostupnom građu velikoga obujma i neupitne kvalitete. Učinjeno je to prvenstveno putem internetskih stranica na kojima je katalog s pretraživačem već duže vremena objavljen (www.felbar.com). Na aktualizaciji i dopunjavanju kataloga se i dalje ustrajno i kontinuirano radi. S druge strane preispitivanjem postojećih obrazaca ustroja i najnovijih koncepcija oblikovanja takvih specijalističkih kolekcija sama inicijalna struktura i oblik Zbirke su se mijenjali sukladno tendencijama u poimanju, čuvanju i analizi kartografske građe, a potom i važnosti otvorenog pristupa građi. Najnovijim aktivnostima Ewald Felbar nastoji proširiti saznanja o važnim primjercima iz same Zbirke i osmisliti model za njeno ne samo predstavljanje javnosti već i osiguravanje održivog i sigurnog poluinstitucionaliziranog oblika logističkog posredovanja velikih arhiva ili knjižnica. To bi omogućilo jednostavnije približavanje kartografskih izvora svakom zainteresiranom korisniku i najširoj javnosti, bilo da se radi o naručivanju i posuđivanju građe za znanstvena istraživanja ili izlaganju na izložbama. Promišljajući važnost suvremenih metoda prezentacije i virtualnih oblika umrežavanja i pristupa informacijama oni koji o Zbirci brinu kontinuirano nastoje samu građu ali i njen (standardni) bibliografski kataloški obrazac uskladiti s nekima od najvećih sustavno uređenih i akademski najdostupnijih nacionalnih institucija za čuvanje i prezentiranje kartografske građe. Takav je pristup privatnom vlasništvu specijalizirane arhivske građe prilično neuobičajen i jedinstven, posebno kada se uzme u obzir kako bi omogućavanje pristupa građi na individualnoj razini moglo biti interesantno studentima ili znanstvenicima iz zemlje i inozemstva prilikom izrade znanstvenih i stručnih radova. Ujedno bi komparativna prednost takvog otvaranja privatne zbirke javnosti mogla biti i u multidisciplinarnom povezivanju znanstvenog i privatnog sektora, što predstavlja dobitak ne samo u smislu čuvanja kulturnog nasljeđa nego i u cilju popularizacije znanstveno-istraživačkog rada, ali i znanosti i specijalizirane znanstvene građe uopće.
I konačno, mora se primijetiti da iza svih spomenutih aktivnosti i koncepta oblikovanja i skrbi o jednoj privatnoj zbirci te artikuliranja njene prezentacije stoji jasno izražena ideja vodilja njenog utemeljitelja i vlasnika da se građa Zbirke, prepoznata kao vrijedna hrvatska kartografska kulturna baština koja bi inače ostala tek ograničeno poznata, maksimalno iskoristi i popularizira te učini što dostupnijom zainteresiranim korisnicima.
Dr. sc. Dubravka Mlinarić, znanstvena savjetnica, Institut za migracije i narodnosti