Reusch Erhard / Lucius / Lučić: Alter und Neuer Staat des Königreichs Dalmatien

Inventarni broj 25

Naslov u originalu: Alter und Neuer Staat des Königreichs Dalmatien

Godina izdavanja: 1718

Mjesto izdavanja i izdavač: Nürnberg, bey Peter Conrad Monath

Format: 11 cm x 18 cm

Prvo izdanje. Dva sveska. Naljepnica Fr. Hollnsteiner k. k. Hof-Buchbinder in Wien u oba sveska. Pečat Fondo O. Weis u oba sveska. Abecedno kazalo na kraju drugog sveska. Prvi svezak sadrži povijest Dalmacije od doba Ilira (Prvo poglavlje: Von den ältesten Gränzen Illyriens und dessen Einwohnern) do autorova vremena (posljednje, šesnaesto poglavlje: Dalmatische Geschichte vonn Anno 1701 bis 1714 samt dem Anfang des jetzigen Türken-Kriegs). Najviše se ističu događaji tijekom Kandijskog rata te događaji od Karlovačkog mira do 1717. godine. Drugi svezak obrađuje geografski opis zemlje, gradova, utvrda, stanovništva, Uskoka i Morlaka, te Dubrovačke Republike, prikaz položaja kršćanske religije, rodoslovlje kraljeva i knezova, prikaz slavnih osoba rodom iz tih krajeva. Ilustrirano vedutama gradova i utvrda mletačke Dalmacije – umetnuti listovi s ilustracijama, uključujući nekoliko preklopljenih listova. Rijeke (S. Veith am Pflavm oder Fiume), otoka Raba (Insul Arbe), otoka Paga (In. Pago), grada Osora na otoku Cresu (Osera), Senja (Zeng), Knina (Chnin), Vrane (Urania), Karina (Carin), Nadina (Nadin), Drniša (Dernis), Zemunika (Zemonico), Zadra (Zara), Šibenika s okolicom (Sebenico), Skradina i Prokljanskog jezera (Scardona, Lago di Prochlian), Trogira (Citta di Trau), Klisa (Clissa), Splita (Spalatro), otoka Hvara (Liesina Ins.), Makarske (Macarsca), otoka Korčule (Curzola), Sinja (Sing), Zadvarja s okolicom (die Landschaft Duare), Opuzena (Opus) i Dubrovnika (Ragusa). U djelu nalazimo i vedutu vojnokrajiške utvrde Otočca (Ottozitz), koji se u vrijeme nastanka ove karte nalazi u sastavu Vojne Krajine, točnije Karlovačkog generalata. Južno od Dubrovnika, zastupljene su vedute Bokokotorskog zaljeva, Risana (Risano), Herceg-Novog (Castelnuovo), Budve (Budova) i Ulcinja (Dulzigno) koji se danas nalaze na teritoriju Crne Gore, te vedute Drača (Durazo) i Skadra (Scutari) tada također dijela Mletačke Republike, a danas u sastavu Albanije. Sve navedene vedute preuzete su s predložaka iz djela mletačkog kartografa Vincenza Marie Coronellija Isolario dell Atlante Veneto te djela slovenskog polihistora Janeza Vajkarda Valvasora Die Ehre des Hertzoghums Crain (Slava vojvodine Kranjske). Posljednje poglavlje drugog sveska djelo je Ivana Lučića Inscriptiones Dalmaticae (Dalmatinski natpisi). Prvo izdanje tog Lučićeva djela objavljeno je u Veneciji 1673. godine, a nastalo je kao rezultat trajnog dopunjavanja djela De Regno Dalmatiae et Croatiae. Radi se o zbirci rimskih natpisa u Dalmaciji koju je autor zamislio kao dopunu, ali ju je zbog nepravilnosti pri tiskanju objavio zasebno. Zbirkom je pobudio poprilično zanimanje, pa su Jacob Spon i George Wheler poduzeli putovanje u Dalmaciju kako bi popisali spomenike i natpise, o čemu su i izvijestili (1679.); i Theodor Mommsen pohvalio je Lučićeva postignuća u objavi epigrafske građe (Corpus inscriptionum Latinarum. Berlin 1873).
Regije: Dalmacija
Zemljovid: brojne vedute sa zemljovidnim obilježjima

Reusch, Erhard / Lucius, I.

Erhard Reusch (Coburg, 2. 5. 1678. - 4. 2. 1740.) - njemački filolog i pravnik. Predavao filologiju, filozofiju i pravo na više njemačkih sveučilišta. Objavio brojna filološka djela, govore, pjesme. / Ivan Lučić (Trogir, prije 9. 1604. – Rim, 11. 1. 1679.) – hrvatski povjesničar i kartograf. Školovao se u rodnom gradu i Rimu od 1619. godine, u Rimu je završio studij filozofije, matematike, političkih znanosti i književnosti. Doktorirao je civilno i crkveno pravo u Padovi 1628. godine. Živio je u Trogiru do 1633., potom u Rimu do 1635, godine, da bi se opet vratio u Trogir, gdje je obnašao dužnost člana komunalnog vijeća i gradskog suca. Još tijekom studija počeo je proučavati povijest Dalmacije te prikupljati i prepisivati povijesna djela i izvore. Nezadovoljan političkim prilikama u domovini, nedostatkom znanstvenih djela i stručnih sugovornika, kao i općim kulturnim ozračjem, preselio se 1654. godine u Rim kako bi se uspješnije mogao posvetiti svome radu. U Rimu je bio članom Zavoda sv. Jeronima. Autor je prve kritičke povjesnice sa zbirkama isprava i djelima srednjovjekovnih pisaca te prvim povijesnim atlasom, prve kritičke hagiografije i prve tiskane zbirke natpisa, te je kao takav imao izniman utjecaj na domaću historiografiju, a svrstava ga se i u same početke europske kritičke historiografije.