Lucius Ionannes / Lučic Ivan: De Regno Dalmatiae et Croatiae libri sex

Inventarni broj 181

Naslov u originalu: De Regno Dalmatiae et Croatiae libri sex

Godina izdavanja: 1758

Mjesto izdavanja i izdavač: Typis Ioannis Thomae Trattner, Sac. Caes. Reg. Maiestatis Aulae Typogr. Et Bibliop., Vindobona

Format: 23 cm x 35 cm

Novo, izmijenjeno izdanje (editio nova atque emendata). Glavno autorovo djelo, pregled povijesti Dalmacije od rimskog doba do 1480. godine. Djelo je dovršeno 1662. godine, a prvo je izdanje, nakon višegodišnjih priprema i početnih poteškoća oko pronalaženja izdavača, objavljeno u Amsterdamu 1666. godine. Drugo je izdanje objavljeno već iste godine u Frankfurtu, treće također u Frankfurtu iduće, 1667. godine, a četvrto u Amsterdamu 1668. godine. Radi se o nadopunjenim izdanjima, objavljenim zato što autor nije bio zadovoljan zbog pogrešaka u prvom izdanju, izostavljenih rodoslovlja hrvatskih vladarskih i plemićkih obitelji te zemljovidâ. Potonje je izdanje, amsterdamsko iz 1668. godine, najpotpunije, s kazalom i Lučićevim ispravcima. Predmetno izdanje peto je izdanje, prvo na njemačkom jeziku. Autor je svoje motive – ljubav prema domovini i želju za otkrivanjem istine – iznio u predgovoru i uvodu djela, u kojima ističe prednost koju daje ispravama, težeći postići objektivnost sličnu egzaktnim znanostima: radi se o jednom od prvih metodoloških komentara hrvatske moderne historiografije. U djelu je kritički objavio mnogobrojne listine, tako da je ono prvi hrvatski diplomatarij, a u prilogu je donio komentiranu zbirku narativnih izvora, od kojih su neki objavljeni prvi put. Unatoč zamjetnu utjecaju suvremenih prilika na autorova tumačenja i zaključke, djelo predstavlja prekretnicu u hrvatskoj historiografiji obiljem materijala te korištenim kritičkim postupcima. Sama njegova koncepcija – prezentiranje prikupljenoga gradiva i funkcionalna interpretacija – čini ga i zbirkom izvora i povijesnim prikazom. U skladu s načelima historijske erudicije, autor je svoje djelo držao privremenim postignućem, o čemu svjedoči i prvotna zamisao da ga naslovi Indagationes (istraživanja). Predmetno izdanje sadrži sadržaj (popis poglavalja) na početku knjige, vinjetu na naslovnici i zadnjoj stranici, pet rodoslovnih stabala na početku knjige, posljednje od njih na višestruko presavijenoj stranici (Comites Breberienses de genere Subich; Comites Tininii; Comites Corbaviae de genere Gussich; Reges Bosnae; Reges Ungariae), no ne sadrži zemljovide niti zbirku izvora Rerum Dalmaticarum scriptores. Uz to, ovo izdanje nije vodilo računa o Lučićevim dopunama i korekturama objavljenim 1673. godine te ima dosta pogrešaka. "Lučić se kod pisanja povijesti služio obilno izvornom građom i literaturom i u tome je neprocjenjiva vrijednost njegova djela, što mu i donosi naziv kritičkog historičara." (Mirjana Matijević-Sokol) Djelo je nastalo kao rezultat autorova sustavnog prikupljanja arhivske građe kojim je pokušao dokazati da Venecija zadržava naslov kraljevstva time što u svojoj državi posjeduje "regnum" Dalmaciju.
Zemljovid: nema

Lucius, Ioannes

Ivan Lučić (Trogir, prije 9. 1604. – Rim, 11. 1. 1679.) – hrvatski povjesničar i kartograf. Školovao se u rodnom gradu i Rimu od 1619. godine, u Rimu je završio studij filozofije, matematike, političkih znanosti i književnosti. Doktorirao je civilno i crkveno pravo u Padovi 1628. godine. Živio je u Trogiru do 1633., potom u Rimu do 1635, godine, da bi se opet vratio u Trogir, gdje je obnašao dužnost člana komunalnog vijeća i gradskog suca. Još tijekom studija počeo je proučavati povijest Dalmacije te prikupljati i prepisivati povijesna djela i izvore. Nezadovoljan političkim prilikama u domovini, nedostatkom znanstvenih djela i stručnih sugovornika, kao i općim kulturnim ozračjem, preselio se 1654. godine u Rim kako bi se uspješnije mogao posvetiti svome radu. U Rimu je bio članom Zavoda sv. Jeronima. Autor je prve kritičke povjesnice sa zbirkama isprava i djelima srednjovjekovnih pisaca te prvim povijesnim atlasom, prve kritičke hagiografije i prve tiskane zbirke natpisa, te je kao takav imao izniman utjecaj na domaću historiografiju, a svrstava ga se i u same početke europske kritičke historiografije.