Lucio Giovanni / Lučić Ivan: Storia della Regno di Dalmazia e di Croazia libri sei

Prvo izdanje talijanskog prijevoda djela De Regno Dalmatiae et Croatiae libri sex (usp. br. 181). Pretisak predmetnog izdanja objavljen je u Trstu 1983. godine. Urednik je predmetnog izdanja Luigi Cesare Pavissich. Radi se o prijevodu Luigija Cesarea Pavissicha priređenom na temelju predradnji P. C. Miossicha. Prijevod je na mnogo mjesta pogrešan i nepotpun. Izdanje vrvi i tiskarskim greškama. Portret koji se nalazi na početku djela ne predstavlja Ivana Lučića, već Koriolana Cippica. Izostavljeni su izvori Rerum Dalmaticarum scriptores. Ovaj je prijevod pobudio, zbog svoje nekritičnosti i uvoda Luigija Cesarea Pavissicha, veliku diskusiju, u kojoj je, uz ostale, najviše sudjelovao B. Poparić. Predmetno djelo glavno je autorovo djelo, pregled povijesti Dalmacije od rimskog doba do 1480. godine. Djelo je dovršeno 1662. godine, a prvo je izdanje, nakon višegodišnjih priprema i početnih poteškoća oko pronalaženja izdavača, objavljeno u Amsterdamu 1666. godine. Drugo je izdanje objavljeno već iste godine u Frankfurtu, treće također u Frankfurtu iduće, 1667. godine, a četvrto u Amsterdamu 1668. godine. Radi se o nadopunjenim izdanjima, objavljenim zato što autor nije bio zadovoljan zbog pogrešaka u prvom izdanju, izostavljenih rodoslovlja hrvatskih vladarskih i plemićkih obitelji te zemljovidâ. Potonje je izdanje, amsterdamsko iz 1668. godine, najpotpunije, s kazalom i Lučićevim ispravcima. Peto izdanje, prvo na njemačkom jeziku, objavljeno je u Beču 1758. godine (usp. br. 181). Autor je svoje motive – ljubav prema domovini i želju za otkrivanjem istine – iznio u predgovoru i uvodu djela, u kojima ističe prednost koju daje ispravama, težeći postići objektivnost sličnu egzaktnim znanostima: radi se o jednom od prvih metodoloških komentara hrvatske moderne historiografije. U djelu je kritički objavio mnogobrojne listine, tako da je ono prvi hrvatski diplomatarij, a u prilogu je donio komentiranu zbirku narativnih izvora, od kojih su neki objavljeni prvi put. Unatoč zamjetnu utjecaju suvremenih prilika na autorova tumačenja i zaključke, djelo predstavlja prekretnicu u hrvatskoj historiografiji obiljem materijala te korištenim kritičkim postupcima. Sama njegova koncepcija – prezentiranje prikupljenoga gradiva i funkcionalna interpretacija – čini ga i zbirkom izvora i povijesnim prikazom. U skladu s načelima historijske erudicije, autor je svoje djelo držao privremenim postignućem, o čemu svjedoči i prvotna zamisao da ga naslovi Indagationes (istraživanja). Predmetno izdanje sadrži abecedno kazalo, popis suradnika i sadržaj na kraju knjige, pet rodoslovnih stabala, posljednje od njih na višestruko presavijenom listu (Comites Breberienses de genere Subich; Comites Tininii; Comites Corbaviae de genere Gussich; Reges Bosnae; Reges Ungariae), te šest zemljovida na višestruko presavijenim listovima. "Lučić se kod pisanja povijesti služio obilno izvornom građom i literaturom i u tome je neprocjenjiva vrijednost njegova djela, što mu i donosi naziv kritičkog historičara." (Mirjana Matijević-Sokol) Djelo je nastalo kao rezultat autorova sustavnog prikupljanja arhivske građe kojim je pokušao dokazati da Venecija zadržava naslov kraljevstva time što u svojoj državi posjeduje "regnum" Dalmaciju. Oštećen uvez, tragovi korištenja, ponajprije zbog mekog uveza.
Zemljovid: 6