VEZA JADRANSKOG MORA S PORJEČJEM RIJEKE KUPE
Inventarni broj 554
Naslov u originalu: Jonction de la Mer Adriatique à la Culpa / Verbindung des Adriatischen Meeres mit der Kulpa
Godina izdavanja: 1785
Mjesto izdavanja i izdavač: Wien
Format: 38,5 x 50 cm
:
Ova tematska karta prometnih veza pritoka rijeke Kupe s najbližom točkom Jadranskoga mora važna je u analizi promišljanja i planiranja ekonomskoga razvoja ovog prostora. Organizacija najisplativijeg načina transporta roba počivala je na traženju najkraće rute za vodeni transport, bilo rijekama ili morem. Stoga i naslovi na francuskom i njemačkom jeziku u gornjem uglu ove karte, označene kao No 1. impliciraju važnost veze Jadrana s Kupom (Jonction de la Mer Adriatique à la Culpa / Verbindung des Adriatischen Meeres mit der Kulpa). Ispod tih naslova nalazi se grafičko mjerilo izraženo u njemačkim miljama. Najkraća veza je hidroinženjerski ustanovljena na relaciji od Kupe (i Dobre) u blizini Broda, preko nekih posredničkih vodotokova i rezervoara na goransku cestu, koja u nekoliko krakova ide od Karlovca preko Ravne Gore prema Bakru (Buchari) i prema rijeci Rječini. Cesta Karolina je za promet otvorena 1727. godine. U donjem lijevom uglu u bogato ilustriranoj kartuši nalazi se tumač simbola s karte, a iznad njega presjek visinskog profila na terenu. Važnost ovako planiranih prometnih puteva je sasvim sigurno definirana i organizacijom vojno-teritorijalnog ustroja vojnokrajiškoga prostora u neposrednoj blizini, posebno u ogulinskom prostoru.
MAIRE, FRANCOIS JOSEPH
FRANCOIS JOSEPH MAIRE (1738.-1801.), francuski matematičar, hidrografski inženjer i kartograf, redovnik koji je podučavao matematiku na Collège Mazarin, preteči pariškog Sveučilišta. Njegovi najčešće hidrografijom motivirani kartografski prikazi su obično bili fokusirani na geografsko-inženjerska mjerenja te na kanale i prolaze, poput tjesnaca Dardanella, Bospora, riječnih kanala na Kupi i pritokama i sl., odnosno na njihovu inženjersko-graditeljsku dinamiku u prostoru. Na nekima od njegovih karata bakrorezac je bio J.E. Mansfeld. Nakon što je1770. godine objavljena Müllerova karta hrvatskih krajeva, Austrija je počela aktivnosti na izmjeri cijelog teritorija države. Na prostoru hrvatskih zemalja rađena je u više etapa, poseban su interes kartografskih inženjera pobuđivale i vojne operacije na granicama s Osmanlijama, koje su svoj trag ostavile i na planiranju cestovnih i vodenih prometnica. Od 1780-ih se intenzivno raspravlja o gradnji kanala koji bi središta Monarhije spajali s lukama na Jadranu, u čemu je bitnu ulogu dobio inženjer Maire. Godine 1786. predložio je gradnju sustava kanala koji bi se iz bečke prijestolnice radijalno širili do najudaljenijih luka i koji bi povezivali veći broj lokaliteta u jedinstvenu plovidbenu mrežu. Kanali su zamišljeni kao željeznica 18. stoljeća, od kojih je jedan krak povezivao Beč i Trst, a drugi Beč i Kraljevicu. Od mnoštva čak i izvedivih planova većina nije realizirana, izuzev onoga do Bečkog Novog Mjesta. Kao alternativu Karolinskoj cesti, koja je od 1726. godine služila za transport pretovarene robe s brodova u Karlovcu do jadranskih luka, Maire je 1796. predložio u istu svrhu regulaciju Kupe i spoj Karlovca kanalima do mora. No kako su planirani troškovi, ali i realizacijske mogućnosti bili upitni, njegov projekt nikada nije niti bio odobren.
