Ova veduta M. Meriana mlađega prikazuje grad i užu okolicu Raguse, a objavljena je u Gottfriedovom djelu Vermehrte archontologia cosmica, s oznakom lista 569. Ragusa na ovom prikazu se nerijetko u literaturi identificirala s istočnojadranskim Dubrovnikom, premda je minimalna dinamika orografije u zaleđu kao i izgled akvatorija i prije navodio istraživače na sumnju. Naime ovdje se radi o prikazu južnotalijanske Raguse na otoku Siciliji, sa starijim dijelom grada (Ragusa Ibla) i gornjim gradom (Ragusa Superiore). Također je prepoznatljiva i katedrala sv. Ivana Krstitelja. Veza između jadranske i Raguse na Siciliji postoji od kada su drugospomenutu nakon velikog potresa 1693. godine obnovili izbjegli od potresa, ali i doseljenici iz istoimenog dalmatinskog grada u 7. stoljeću. Jadranski je Dubrovnik naime sa cijelom Sicilijom, a posebno Messinom njegovao čvrste trgovačke veze. Dodatnu zbrku uzrokovala je okolnost da je Matthaeus Merian (ali stariji, otac istoimenog autora ove vedute sicilijanske Raguse) izradio vedutu jadranske Raguse (Dubrovnika) u vrijeme požara 1667. godine. Dva grada osim činjenice da su oba stradala u katastrofalnim potresima u 17. stoljeću danas povezuje i činjenica da se oba nalaze na UNESCO-vom popisu svjetske kulturne baštine te da su od 2000. godine proglašeni prijateljskim gradovima.