Ovaj bakrorezni zemljovid Raffaella Savonarole prikazuje Split, istaknut malo izražajnijom vedutom na kartografskom prikazu šire okolice odnosno dubljeg zaleđa. U prvom je planu dugi lukobran. U utvrđenome gradu prepoznatljivi su simboli poput srednjovjekovnih zidina i vrata ugrađenih u obrambeno tkivo novoizgrađenog dijela grada i istaknuti zvonik splitske katedrale Uznesenja Blažene Djevice Marije, poznatije po imenu zaštitnika sv. Dujma. U zaleđu grada su vidljive ceste i polja, a u morskom okruženju plovi osam jedrenjaka. I reljef i obalna linija su pojednostavljeni i sažeti gotovo do neprepoznatljivosti, i u odnosu na Rotinu kartu istoga prostora iz 1558. godine, a posebno u odnosu na Camocijevu vedutu gotovo identičnoga prostora i izrađenu u istoj tehnici iz 1571. godine (inv. br. 509). Na prostoru Salone ucrtano je nekoliko simbola za veće i manje ostatke antičkih ruševina (Koštelanski zaljev), koje spominje i tekst ispod same karte, a na karti je posebno uočljiv utvrđeni Klis na raskrižju više prometnih pravaca. U zaleđu je prepoznatljivo nekoliko u to doba vrlo korisnih utvrda. U istočnoj (stobrečkoj) luci ucrtana je Žrnovnica te ispod nje jednostavni kompasni križnjak. Ova karta je dio knjižnog lista na stranici 524, a na vrhu lista nalazi se ime atlasa Universus Terrarum Orbis Scriptorum Calamo Delienatus”, objavljenog 1713. godine. Da je Savonarola unatoč nepoznavanju boljih izvornika preuzimao njemu poznate predloške drugih autora svjedoči činjenica da je isti bakrorez davno prije objavio Giuseppe Rosaccio (vidi br. 250) u svom djelu Viaggo da Venetia a Constantinopoli per mare e per tere et insieme di Terra Santa, koje je objavljeno u Veneciji 1606. godine.