CAMOCIO, GIOVANNI FRANCESCO: KARTA S VEDUTAMA DUBROVNIKA, HERCEG NOVOG I KOTORA

CAMOCIO, GIOVANNI FRANCESCO (Camocius, Camotio, Cametti, Gioan, Joan Francisco) najaktivniji od 1558.-1575., bio je mletački kartograf, nakladnik i trgovac. Godine 1552. je u Veneciji dobio licencu knjižara i izdavača s oznakom Al segno della Pyramide. U njegovoj bakrorezačkoj kartografskoj radionici izrađivale su se karte i vedute koje je potpisivao kao izdavač: apresso ili apud G. F. Camocio cum privilegio. Najplodnije razdoblje njegova djelovanja, od 50-ih do 70-ih godina 16. stoljeća predstavljaju vrhunac, posebno u Italiji, razdoblja izolara. Radi se o detaljnim praktičnim perspektivnim prikazima pojedinih gradova i luka, rađenih pretežno u krupnijem mjerilu i tehnici bakroreza. Ti prikazi akvatorija i otočke unutrašnjosti su, za razliku od ranijih portulana, bili utemeljeni pretežito na terenskom radu. Uz G. Rosaccia, G. Franca i S. Pinargentia Camocio je bio najistaknutiji predstavnik te tradicije. Zanimala ga je istočna obala Jadrana gdje je imao svoje informatore i topografe tako da je izradio više karata hrvatskih zemalja. Njegovi najpoznatiji radovi su Lombardija Atlantic iz 1560., koji je izradio s Forlanijem, Dalmatia i Friuli iz 1563., Isole Famose iz 1563. i 1564., Grčka, Italija i Napulj iz 1566., Venecija iz 1571. i Europa, objavljena 1579. godine. Njegove bakrene ploče preuzeo je Donato Bertelli. U to vrijeme ploče su se preuzimale, nasljeđivale, razmjenivale i kupovale, a podaci s njih također su često razmjenjivani među kartografima i nakladnicima. Najpoznatije su njegove karte naših zemalja Novo dissegno della Dalmatia et Crovatia iz 1566., Istra iz 1569., a potpisuje i izolar odnosno atlas Isole famose, porti, fortezze e terre maritimme… iz 1571. i 1574. godine s većim brojem karata hrvatskih zemalja, premda u njima sve karte nisu nužno njegov rad. Gotovo dvadesetak njegovih karata prikazuje prostor hrvatskoj primorja ili vedute luka, od kojih je osobno potpisao samo dio, koji je najvjerojatnije i sam doradio odnosno dopunio nekim novim podacima. Na osnovu njegovih karata Dalmacije i Istre primjetno je da je za neke krajeve imao kvalitetnije topografske predloške ili podatke, poput Coppove karte Istre iz 1525., dok za druge to nije bio slučaj. Objavljivao je i radove domaćih kartografa, Natala Bonifacija i Martina Rote, od kojih je evidentno i koristio kartografske informacije za vlastite radove. Očigledno je i sam vješto prosuđivao koje podatke će preuzeti, a koje ne, tako što je nastojao ispravljati neke često bilježene i već ustaljene pogreške.