MEISNER, DANIEL: VEDUTA PETRINJE

Ova veduta nastala je na temelju  predloška koji je 1602. godine objavio H. Ortel u svojoj „Chronologiji“.. Nakon toga predloška, tijekom prve polovice 17. stoljeća izrađeno je nekoliko prerada. Petrinja je imala osobitu stratešku važnost u obrani Hrvatske od Turaka. Nakon što je osvojena od strane Turaka 1592. godine, bosanski paša Hasan podiže novu tvrđavu na ušću rječice Petrinje u Kupu koju vidimo i na ovoj veduti. Meisnerova veduta prikazuje Petrinju nakon njena oslobađanja (1596) i potiskivanja Turaka prema Uni. U vrijeme izrade ove vedute, Petrinja je bila jedna od najvažinih utvrda u habsburškom sustavu obrane od Turaka. To je jasno naglašeno i na ovoj veduti. Na njoj se vidi nekadašnje tursko naselje kvadratične osnove. Oko utvrde iskopani su jarci u koje se puštala voda iz rječice Petrinje. U prvom planu su bedemi s istaknutim bastionima koji naglašavaju njezinu fortifikacijsku snagu. Na stijeni iznad Petrinje metaforički sjedi orao, simbol Habsburške Monarhije. Ispod vedute slijedi barokna sentencija neostoicističke inspiracije napisane u elegijskom distihu. Ex quacunque poli, quamvis vaga fulmina, parte/Erumpant, minime, noxia sunt aquilae, odnosno u prijevodu:  Premda munje što sijevaju tutnje odasvud sa neba/orlovima je to mala smetnja.