LASOR A VAREA, ALPHONSUS: ALBA GRAECA / BELGRAD

Veduta prikazuje Beograd iz ptičje perspektive, gledan s Dunava (Danubio). U prvom planu su dvije riječne lađe. Ucrtana je i utvrda na utoku Save (Saw fl.), koja je još od antičkoga kastruma i srednjovjekovne bizantske fortifikacije sačuvala važnu obrambenu ulogu, a od 16 stoljeća kao „bedem kršćanstva“ priječila je osmanska osvajanja grada. Grad je nakon 1521. godine postao orijentaliziranim sjedištem smederevskog sandžak-bega, sve do austrijskih a potom i osmanskih razaranja prilikom povlačenja 1688. godine.  Dvije godine kasnije ga ponovno zauzimaju Osmanlije, da bi sve do prodora Eugena Savojskog 1717. i Požarevačkog mira 1718. ostao osmanska pogranična utvrda. Iako se karta nastala u najturbulentnije vrijeme osmansko-austrijskih sukoba, prethodna orijentalizacija se u arhitekturi slabo prepoznaje. Ispod same karte nalazi se legenda brojčanih oznaka s karte za položaj obiju rijeka koje grad okružuju te smještaj naselja i utvrđenih fortifikacija. Ova karta je dio knjižnog lista na stranici 26, s latinskim narativnim opisima gradova poredanih abecednim redom. Pritom se episkopalno središte Beograd navodi pod raznim varijantama, od ugarske (Alba Bulgarica) preko talijanske (Belgrado), njemačke (Griechich Weissenburg), uobičajene za srednjovjekovnu prijestolnicu Srbije, do slavenske (Slauni Biograd), koja se proširila nakon osmanskih osvajanja. Talijanski kartograf Lasor a Varea, pravim imenom Raffaello Savonarola,  je objavio i ovu svoju  bakroreznu vedutu Beograda u atlasu “Universus Terrarum Orbis Scriptorum Calamo Delienatus” 1713. godine.