Ovaj plan većih dimenzija usporediv je s pola stoljeća starijim planom splitske luke i akvatorija Josepha Rouxa (inv. br. 503). Za razliku od batimetrijskih podataka na Rouxovom planu, ovime dominira specifično sjenčanje naglašenog reljefa šrafurama, prije svega istočne i zapadne strane grada, prema Marjanu. U desnom donjem uglu nalazi se numeracija stranice (7). Uz donji rub karte potpisali su se potomci Perriera kao bakroresci, a samu kartu iscrtao je Dien. Autor se nadovezuje na Mortierove, Santinijeve i Coronellijeve predloške, s bogatijim arhitektonskim sadržajem unutar zidina. U naslovnoj kartuši u donjem lijevom uglu nalazi se tumač brojčanih oznaka lokaliteta s karte. U luci je ucrtan jednostavni kompasni križnjak s četiri segmenta. Kao i Roux, i Cassas bilježi fortifikacije u tlocrtu te eksplicitno navodi da su revelini izgrađeni tijekom Kandijskoga rata. Uz obilježenu Dioklecijanovu palaču (Palais de Diocletien) bilježi i moderni fortifikacijski toranj na jugoistočnom dijelu obrambenog zida. U pristaništu su lazareti za koje je pokrajnjim tekstom objašnjeno kako je karantena u njima organizirana, i za koga su takve mjere propisane. Zabilježena je i tvrđava Gripe (Le fort de la Gripe) u zaleđu, kao i razrušeni objekti utvrde na poluotoku Boticelle (Bačvice). Split je s različitim cestovnim pravcima povezan sa svojom dubljom unutrašnjošću. Karta je najvrjerojatnije objavljena u djelu Voyage Pittoresque et Historique de l'Istrie et de la Dalmatie, koje je Cassas objavio zajedno s Lavalleeom.