KARTA ISTRE
Inventarni broj 546
Naslov u originalu: Istria sotto il dominio Veneto
Godina izdavanja: 1571
Mjesto izdavanja i izdavač: Venezia
Format: 20,7 x 15,5 cm
:
Jednostavna se četvrtasta naslovna kartuša ove karte Istre, s potpisom autora i datacijom karte, nalazi u donjem lijevom uglu. Najvjerojatnije je kao predložak Camociu za njenu izradu poslužila karta Istre Pietra Coppa iz djela Del sito de l'Istria, objavljenog 1540. godine. Camocio je ovaj primjerak objavio u djelu Isole famose.., a izašla je u oba njegova izdanja, 1571. i 1574.godine. Jednostavni kompasni križnjak smješten je južno od poluotoka, a naglašena strelica označava sjever. U naslovnoj kartuši autor ističe gustu naseljenost i prirodna bogatstva zbog dobrog smještaja Istre (molte Citta, Castelli, Ville, fonti, fiumi...Isole, porti), kao i obilje maslinova ulja, vina, žita i voća koje poluotok daje. Gradove je ucrtao u individualiziranim obrisima, ali je gradsko tkivo sastavljeno od shematizirane arhitekture crkvenog i svjetovnog karaktera. Posebno je malim vedutama naglasio njemu važnije i veće talijanske gradove sa zapadne istarske obale. Prikaz reljefa je donekle prenaglašen te pojednostavljen shemom krtičnjaka. Reljefna dinamika je izostala iz prikaza, posebno na primjeru Učke. Prenaglašenim hidrografskim sadržajem i odabirom toponima ova karta u znatnoj mjeri podsjeća na karte Istre njegovih suradnika Donata i Ferranda Bertellija, ili Pinargentijevu kartu iz 1573. godine. Iako i Camocio Rijeku smješta na istočnu obalu Istre, sudeći po preuzimanju nekih novijih toponima, posebno u odnosu na svoju tri godine stariju veliku kartu Istre, ova karta utire put prema ispravljanju starih predložaka novijim topografskim podatcima.
CAMOCIO, GIOVANNI FRANCESCO
CAMOCIO, GIOVANNI FRANCESCO (Camocius, Camotio, Cametti, Gioan, Joan Francisco) najaktivniji od 1558.-1575., bio je mletački kartograf, nakladnik i trgovac. Godine 1552. je u Veneciji dobio licencu knjižara i izdavača s oznakom Al segno della Pyramide. U njegovoj bakrorezačkoj kartografskoj radionici izrađivale su se karte i vedute koje je potpisivao kao izdavač: apresso ili apud G. F. Camocio cum privilegio. Najplodnije razdoblje njegova djelovanja, od 50-ih do 70-ih godina 16. stoljeća predstavljaju vrhunac, posebno u Italiji, razdoblja izolara. Radi se o detaljnim praktičnim perspektivnim prikazima pojedinih gradova i luka, rađenih pretežno u krupnijem mjerilu i tehnici bakroreza. Ti prikazi akvatorija i otočke unutrašnjosti su, za razliku od ranijih portulana, bili utemeljeni pretežito na terenskom radu. Uz G. Rosaccia, G. Franca i S. Pinargentia Camocio je bio najistaknutiji predstavnik te tradicije. Zanimala ga je istočna obala Jadrana gdje je imao svoje informatore i topografe tako da je izradio više karata hrvatskih zemalja. Njegovi najpoznatiji radovi su Lombardija Atlantic iz 1560., koji je izradio s Forlanijem, Dalmatia i Friuli iz 1563., Isole Famose iz 1563. i 1564., Grčka, Italija i Napulj iz 1566., Venecija iz 1571. i Europa, objavljena 1579. godine. Njegove bakrene ploče preuzeo je Donato Bertelli. U to vrijeme ploče su se preuzimale, nasljeđivale, razmjenivale i kupovale, a podaci s njih također su često razmjenjivani među kartografima i nakladnicima. Najpoznatije su njegove karte naših zemalja Novo dissegno della Dalmatia et Crovatia iz 1566., Istra iz 1569., a potpisuje i izolar odnosno atlas Isole famose, porti, fortezze e terre maritimme… iz 1571. i 1574. godine s većim brojem karata hrvatskih zemalja, premda u njima sve karte nisu nužno njegov rad. Gotovo dvadesetak njegovih karata prikazuje prostor hrvatskoj primorja ili vedute luka, od kojih je osobno potpisao samo dio, koji je najvjerojatnije i sam doradio odnosno dopunio nekim novim podacima. Na osnovu njegovih karata Dalmacije i Istre primjetno je da je za neke krajeve imao kvalitetnije topografske predloške ili podatke, poput Coppove karte Istre iz 1525., dok za druge to nije bio slučaj. Objavljivao je i radove domaćih kartografa, Natala Bonifacija i Martina Rote, od kojih je evidentno i koristio kartografske informacije za vlastite radove. Očigledno je i sam vješto prosuđivao koje podatke će preuzeti, a koje ne, tako što je nastojao ispravljati neke često bilježene i već ustaljene pogreške.
